KAMATE
Kamate kao financijski institut već dugo predstavljaju bitan element u standardnom tijeku financijskih transakcija suvremenog društva ali, koliko god su zbog njihove uloge i važnosti normativno uređene i pod kontrolom odgovarajućih institucija ,uvijek izazivaju nova pitanja i dvojbe . Politika njihovog statusa predstavlja važan aspekt kontrole društvenih tijekova i državnog utjecaja na izazove suvremene ekonomije .Stoga i mali propusti ili nedorečenosti u njihovom reguliranju i kontroli mogu izazvati značajne posljedice na društvena kretanja,naročito u razdobljima ekonomskih kriza, inflacije, državne intervencije u privredne tijekove ,tranzicije i sl.
Još od Justinijanovih Digesta kamate se smatraju plodovima glavnice(„Usura non natura pervenit, sed iure perciptur“) no one ne dolaze samo po samoj prirodi glavnice već se stječu po nekom pravu kao fructus civiles .
Kamata (engl. interest ; njem. Zins ) je cijena upotrebe tuđih novčanih sredstava.Ona u osnovi predstavlja plod davanja na korištenje novčanih sredstava u određenom vremenskom razdoblju i , po prirodi stvari, pretpostavlja određena matematička pravila za njen izračun.Doktrina je ustanovila tri vrste obračuna za nju i to na ; jednostavan, složen i kombiniran način.Jednostavni se najčešće koristi kod kraćeg vremenskog razdoblja i pri jednokratnim obračunima, ,složeni kod dugoročnih financijskih poslova kod kojih se obračun i pripis kamate vrši u dogovorenim intervalima i prije povrata cijelog iznosa duga , dok se kombinirani način obračuna vrši kombinacijom složenog za cijeli broj razdoblja (napr.mjeseci) i jednostavnog ( napr. za preostali broj dana).
Ugovorna kamata je kamata iz pravnog posla ustanovljena konsenzualnim kontraktom kao cijena korištenja kapitala po ugovorenom poslu.Obračunava se i naplaćuje u uvjetima redovitog ispunjenja ugovornih obveza. Njenu visinu određuju ugovorne strane s tim da je obično posebnim propisom limitiran njen najviši iznos.
Zatezna kamata ( engl. Default interest; njem. Verzugszins) je složena kamata u kojoj dio strukture predstavlja valorizacija upotrebe kapitala odnosno određene vrijednosti usluge ili obveze kroz određeno vrijeme a dio predstavlja kazneni dodatak zbog neurednog ispunjenja obveze.Obračunava se i naplaćuje za razdoblje u kojem je dužnik zakasnio s namirenjem svoje obveze.Vjerovnik ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to trpi li štetu zbog dužnikova zakašnjenja.Njenu visinu određuju propisi . Kad trpi štetu veću od iznosa zatezne kamate,vjerovnik ima pravo tražiti razliku do pune naknade štete.
Hrvatska je od osamostaljenja donijela niz različitih propisa kojima je intervenirala u područje kamatne politike, reagirajući na turbulentne tijekove za vrijeme razdoblja visoke inflacije, promjena domaće monete te razdoblja kontrole tečaja nacionalne valute ,ali, na žalost, tek se u posljednje vrijeme nazire konzistentniji pristup kamatnoj problematici donošenjem novog Zakona o obveznim odnosima .Njegov dio koji tretira kamatu stupio je na snagu 1. I 2008 god.
Pitanja kamatne politike, pravnog reguliranja i kontrole upravljanja ovim segmentom koji je vrlo značajan za sigurnost i kvalitetu novčanih tijekova u društvu, bila su u proteklom razdoblju državnog osamostaljenja i tranzicije društveno ekonomskih odnosa izložena raznoraznim silnicama koje su je obilježile .
Nedorečen sustav u određenim je trenutcima ,zbog načina valorizacije kapitala,nedostatka okvirnih ograničenja i posebnim društvenim prilikama, pogodovao nekim grupama sudionika na financijskom tržištu .Stoga se može reći da je od 1990. god, u turbulentnim razdobljima državnog osamostaljenja te strukturnih promjena u ekonomiji , Republika Hrvatska pravnu sigurnost za izvršenje obveza u dužničko vjerovničkim odnosima tretirala na različite načine koji su često bili odraz trenutne procjene okolnosti i strateških interesa u određenom trenutku.
Tako je bilo i s politikom revalorizacije kapitala putem eskontne stope HNB-a ,institutom ugovorne kamate kod novčanih činidbi te zatezne kamate za zakašnjenja u plaćanju .Bez pravih ograničenja radi zaštite od neravnopravnosti sudionika financijskog odnosa i opasnosti od lihve a u težnji da funkcioniranje financijskog tržišta dodatno osigura zaštitom kapitala od razarajućeg djelovanja inflacije,potezi financijske politike u svezi s kamatom duže vremena su bili izvor pravnih nesuglasica i nejednakog tretiranja sudionika obvezno pravnih odnosa. Doveli do značajnih posljedica koje su s jedne strane rezultirale ogromnim povećanjem profitnih stopa bankarskog i financijskog sektora te njegovim naglim jačanjem.
Istodobno je ovo uzrokovalo propast dijela poduzetnika zbog uvjetovane financijske nediscipline i neurednog plaćanja koja je imala za posljedicu povećanje obveza generirano revalorizacijskom kamatom s nepouzdanim sistemom obračuna .O posljedicama koje je trpjelo stanovništvo kroz razdoblja u kojima je funkcionirao financijski inženjering s besprimjernim kamatama te politika obračuna zatezne kamate koja je revalorizirala obvezu bez mjere, ne treba posebno ni obrazlagati.Garniramo neprilagođenim propisima ovršnog prava, ovo razdoblje dovelo je do značajnog osiromašenja dijela stanovništva bez opravdanog razloga .
Tijekom prvih nekoliko godina tranzicije,pravni sustav nije predvidio modele zaštite od ugovaranja prekomjerne kamate kao i relevantan način matematičkog obračuna zakonske zatezne kamate.U uvjetima galopirajuće inflacije ovo je dovelo do toga da su raznorazni „financijski inženjerinzi „ koristeći propuste regulative omogućili ugovaranje lihvarske kamatne stope kod zasnivanja obveza što je rezultiralo velikim gubicima stanovništva koje je pohrlilo prema akcijama koje su nudile veliku kamatnu zaradu.
Zbog nedostatka propisa o načinu matematičkog obračuna kamate koji je dovodio do prikrivenog anatocizma koji je inače bio zabranjen,dužnici su za obvezu preuzimali ili za zakašnjenje morali platiti neopravdano uvećanu vrijednost obveze .Dodatne posljedice prouzrokovali su propisi koji su u ovršnom pravu omogućavali stjecanje nekretnina na temelju takvih obračuna a što je dovelo do toga da značajan broj nekretnina podcijenjene vrijednosti bude prodan na štetu vlasnika dužnika.
Obračuni zateznih kamata su u tom razdoblju bili neunificirani tako da su velike banke ali i ostali privredni subjekti koji su zasnivali prava i obveze na tržištu mogli kreirati (nisu bili onemogućeni propisanim informatičkim standardom za to ) svoj model obračuna koji je u praksi dovodio do bitnih razlika u tretmanu obveze.
Iskustvo ukazuje da je u takvim odnosima u mnogim slučajevima bio oštećen ne samo dužnik koji je za istu obvezu morao platiti različite iznose kod različitih pravnih subjekata već i vjerovnik raznih obveza iz napr. osigurateljnog posla gdje je način kreiranja obračuna obveze iz kamate bio u nadležnosti osiguravajućih društava koja su to znala svrsishodno iskoristiti.Nakon stabiliziranja tečaja kune i zauzdavanja inflacije,problem je eskalirao.
Pitanje pristupa obračunu po jednostavnoj (linearnoj) metodi i složenoj (kada se kamata pribraja glavnici po proteku jednogodišnjeg razdoblja) u startu mijenja obračunske odnose i bitno može povećati kamatnu obvezu.Stoga je zakonodavac pokušao još 1996. god. Zakonom o zateznoj kamati (N.N. 28/96 ) ujednačiti standard time što je odredio da se za obračun kamata za razdoblje kraće od godine dana primjenjuje komforna metoda obračuna ( složeno ukamaćivanje komfornim kamatnjakom koji omogućava pribrajanje kamate na glavnicu kod kraćih razdoblja ) te jednostavnog obračuna po proporcionalnoj metodi za razdoblja duža od 1 godine).
Međutim ,formulacija Zakona ostavljala je dvojbe o mogućnosti da se na konformni način može obračunavati kamata i za dulja vremenska razdoblja što je omogućavalo pribrajanje kamate na kamatu i neopravdano uvećavanje kamatne revalorizacije.U praksi čak niti velike banke ni FINA nisu postupale ujednačeno. Stoga je Hrvatski sabor , na sjednici od 30.IV 2004. god. dao vjerodostojno tumačenje čl. 3.stavka 1. Zakona o zateznim kamatama zaključivši da se konformni način uračunavanja kamata može primjenjivati samo za razdoblja kraća od godine dana a za razdoblje duže od godine treba primjenjivati proporcionalni ( prosti) način obračuna.
Zakon o obveznim odnosima (N.N.35/2005) regulirao je ugovorne i zatezne kamate u odredbama čl. 26. do 31. U prijelaznim odredbama ustvrdio je primjenu ovih odredbi od 1. I 2008. god. Ugovorne i zatezne kamate svrstavaju se pod vrste obveza kao novčane obveze i pravna situacija uređuje na slijedeći način:
1) Limitiranje najviše stope ugovorne kamate :
Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih je barem jedna nije sa statusom trgovca,ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora,odnosno na dan primjene ugovorne kamatne stope,ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa..Dakle ,ova stopa se primjenjuje na sve ugovore između fizičkih osoba( osim ako su obje trgovci),između pravnih osoba (osim ako su obje trgovačka društva) između fizičke osobe koja je trgovac i fizičke osobe koja nije trgovac,između pravnih osoba od kojih jedna nije trgovac,između pravne osobe koja nije trgovac i fizičke osobe koja je trgovac te između svih drugih osoba od kojih ni jedna nije trgovac.
Stopa ugovornih kamata između trgovaca odnosno između trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih kamata uvećane za polovinu te stope.Kod toga je mjerodavan samo personalni kriterij.Bitna je osoba koja ugovara stopu ugovorne kamate.
Pod osobama javnog prava podrazumijevaju se Republika Hrvatska ,jedinice lokalne samouprave i uprave,mirovinski i invalidski fondovi radnika,samostalnih gospodarstvenika i individualnih poljoprivrednika i druge osobe koje sredstva za rad dobivaju iz državnog proračuna.
Između trgovaca međusobno i između njih i osoba javnog prava može se ugovoriti nepromjenljiva ili promjenljiva kamatna stopa.To važi za slučajeve kada se tijekom trajanja ugovora promijeni zakonska stopa zateznih kamata.
Stopa ugovornih kamata u slučajevima kada su one ugovorene bez određivanja kamatne stope,po Zakonu se rješava tako da između osoba od kojih barem jedna nije trgovac vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata a kada se radi o trgovcima,polovina stope zakonske zatezne kamate.Između trgovaca i osobe javnog prava bez određivanja visine kamatne stope,vrijedi stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata.
Stopa ugovornih kamatnih stopa odnosi se najmanje na 1 godinu jer nije moguće ugovaranje kraćeg razdoblja za obračun. U takvom slučaju takva stopa ne bi bila pravno priznata niti bi se mogla tražiti njena zaštita u sudskom postupku.
Zabrana anatocizma ( lat. Usurae usurarum) koju je preuzeo novi ZOO-a kao načelo ,onemogućava naplaćivanje kamata na kamatu .Ovakav obračun nije dozvoljen niti za ugovorne ali ni zatezne kamate .U tom smislu ništetna je odredba ugovora kojom se
predviđa da će na kamate,kad dospiju za isplatu,početi teći kamate ako ne budu isplaćene.Ovo se odnosi na prethodno ( unaprijed) ugovaranje anatocizma za dospjelu kamatu ,prije nego što je dospjela na plaćanje pa po dospijeću ne bude isplaćena. Međutim,vjerovnik može,uz ograničenja najviše dopuštene visine ugovorne kamate,unaprijed ugovoriti povećanu godišnju kamatnu stopu ako dužnik ne isplati dospjele kamate na vrijeme.
Odredba o zabrani anatocizma ne odnosi se na klasično depozitno poslovanje banaka(depoziti po viđenju ili po oročenju ).Međutim,prema novom zakonskom rješenju, argumentum a contrario, odredba o zabrani anatocizma odnosi se na kreditno poslovanje banaka i drugih financijskih institucija što će svakako morati promijeniti dosadašnje standarde obračuna kreditnog tereta korisnika kredita ..
2 ) Zakonska zatezna kamata prema Zakonu o obveznim odnosima
Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.One su sporedno potraživanje,duguju se uz glavnicu i posljedica su povrede utvrđenog odnosa zbog zakašnjenja dužnika s ispunjenjem novčane obveze.
Prema ranijem Zakonu o obveznim odnosima ,stopa zatezne kamate utvrđivala se zakonom.Međutim ,novi ZOO određuje da se stopa zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište , uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke (kamatne stope centralne banke bankama na odobrene kredite ili ponuđene na zadužnice državnog trezora) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena a u ostalim odnosima za 5 postotnih poena.
Zakon omogućuje ugovornim stranama utvrditi i drugačiju odnosno nižu stopu zatezne kamate .Višu nije dozvoljeno ugovarati.Ugovorom nije moguće isključiti obvezu plaćanja takve kamate.Pitanje ništetnosti ugovorne klauzule kojom je ugovorena drugačija stopa zateznih kamata može se cijeniti ako iz okolnosti slučaja ,trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze ,proizlazi da je tako ugovorenom stopom ,suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana..Pri tome bi trebali sudovi uzimati u obzir da li su postojali opravdani razlozi za odstupanje od Zakonom predviđene stope zatezne kamate.
Novi obračun kamate na osnovu primjene članaka 26. do 31 ZOO-a iz 2005. god.
započeo je temeljnom odlukom HNB-a koja je na sjednici održanoj 19. XII 2007. donijela odluku kojom se diskontna ( eskontna) stopa utvrđuje u visini od 9 % godišnje. Na temelju tako utvrđene osnovice, prema ZOO-u od 1. I 2008. god. stope najviše dopuštene ugovorne kamate i zakonske zatezne kamate su slijedeće:
Najviše Ugovorne kamate ( čl. 26. Z.O.O.-a )
- između osoba od kojih barem jedna nije trgovac 14 % a ako su kamate ugovorene ali nije određena stopa 3,5 %
-između trgovaca odnosno trgovca i osobe javnog prava 21 % a ako su kamate ugovorene ali nije određena stopa 7 %.
-ako su ugovorene više kamate od dopuštenih, primjenjuje se najviša dopuštena kamatna stopa.
Zatezne kamate ( čl. 29.Z.O.O.-a )
-na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava 17 %
-na ostale odnose (odnos između osoba od kojih barem jedna nije trgovac- između trgovca i fizičke osobe,odnosno između fizičkih osoba; odnos između trgovaca ako se ne radi o trgovačkom ugovoru kao i kod svih izvanugovornih odnosa ) 14 %
Ugovaranje drukčije stope zateznih kamata dopušteno je samo kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava i to najviše do 21 %
Ovi odnosi vrijede do nove odluke HNB-a o diskontnoj (eskontnoj stopi ) koja će se odrediti na bazi njene vrijednosti posljednjeg dana prethodnog polugodišta,za drugu polovinu 2008. god. i istom analogijom nadalje.
Doktrina je suzdržana prema novom načinu određivanja osnovice za formiranje kamatnih stopa ,naročito u odnosu na ugovore među privrednim subjektima smatrajući da trenutna rješenja uglavljuju nejednakost na tržištu bez opravdanja.Narodna banka se ,bitnim uvećanjem diskontne stope krajem 2007. god. sa 4,5 % na 9 % opravdavala ujednačavanjem s lombardnom stopom po kojoj je ona odobravala kredite poslovnim bankama.
Kamata i obveze iz osiguranja
Kako je naprijed spomenuto, u prethodnom razdoblju bilo je dosta lutanja prije nego se obračun kamata koje je dužno priznati osiguravajuće društvo za utvrđene obveze ,rokovi i način isplate unificirao tako da je , s jedne strane sada korisnik osiguranja,primjenom novog Zakona o obveznim odnosima , zaštićen puno kvalitetnije a s druge strane revalorizacija potraživanja s osnova premije kod zakašnjenja uplate postala vrlo važan segment prikupljanja dodatnih sredstava za rezervne fondove osiguratelja.Novi načini utvrđenja obveza osiguratelja u odnosu na imatelja prava utvrđen je u cijelom nizu osvrta i članaka te pri tome naglašena funkcija zatezne kamate .
U vremenu koje slijedi vjerujemo da neće doći do ponovnog lutanja te da će sustav koji je sada ustanovljen pomoći u daljnjoj provedbi jedinstvenih principa da se na tržištu osigura puna ravnopravnost sudionika i onemogući nepravde koje su se ,i u segmentu kamatne normative i politike dešavale u bliskoj prošlosti.
Sažetak : Novi Zakon o obveznim odnosima, iako je na snazi već dvije godine,aktivirao je odredbe o ugovornoj i zateznoj kamati tek od 1. I 2008. god. Iako je način izračuna koji je oslonjen na utvrđenja diskontne ( eskontne ) stope HNB-a bio kritički raspravljan u stručnoj javnosti ,ipak predstavlja pomak naprijed jer je ovo područje u nedavnoj prošlosti bilo izvorište određenih nepravdi i nejednakog tretiranja sudionika financijskih obveza.
Novi obračuni nisu samo izazov za novo informatičko uređivanje već predstavljaju korak naprijed glede zaštite sudionika od prikrivenog anatociztma .
Zvonimir Vlahov
